Šest kuhinjskih zamjena za život bez otpada
Zamjene koje je lako uvesti i još lakše zadržati —
jedna po jedna, kako se stara stvar potroši
Kuhinja je mjesto u domu u kojem otpad nastaje najbrže, i zato mjesto na kojem se promjena najprije vidi. Dovoljno je pogledati koliko smeća iz nje iznesete u tjedan dana.
Šest zamjena koje slijede tražile su od mene najmanje truda, a donijele najviše razlike. Nijedna ne traži da odmah sve bacite — zamjena dolazi na red kad se staro potroši.
Ako vam je sama ideja nova, krenite od teksta o tome što je pokret „nula otpada“. Ondje su pet pravila i razlog zbog kojeg sve ovo ima smisla.
Prva zamjena — slamke
Staklene, papirnate, metalne, silikonske i bambusove slamke sve su redom dobre zamjene za plastičnu. Razlikuju se po tome koliko traju, kako se peru i kakav okus ostavljaju.
- Metalne su po funkcionalnosti malo ispred ostalih. Dolaze i u raznim bojama, što im dodaje na ljepoti.
- Staklene su odlično rješenje, ali se lako lome.
- Bambusove su najbolje po načinu na koji nastaju, uz uvjet da vam je biljka nadohvat ruke. Ako je kupujete, provjerite da nije lijepljena ni premazana — takva ne smije u perilicu posuđa.
- Silikonske su nežnije od metalnih i staklenih. Dobre su za djecu, jer ne morate brinuti da će udariti u zub ili zagristi tvrdu slamku.
- Papirnate imaju osebujan okus i biraju se posljednje.
Zašto je plastična slamka loša?
Nije biorazgradiva, što znači da je bakterije i kućci ne mogu razgraditi kad stigne na svoje konačno odredište — odlagalište otpada. Razgradnja traje jako dugo, a usput oslobađa spojeve poput bisfenola A (BPA), koji se povezuje sa zagađenjem i zdravstvenim teškoćama.
Većina slamki spada u plastiku kategorije pet, koja se rijetko može reciklirati. Čak i kad bi se mogla, u automatiziranim pogonima najčešće se odvoji i svejedno pošalje na odlagalište.
Male su i lagane, tako da ih vjetar redovito iznosi iz kanti, kamiona i s odlagališta. Tada nađu put do vodotoka i ugroze živa bića. Ptice ih pojedu zajedno s drugim sitnim komadima plastike, a morski sisavci se u plastiku zapletu.
U vodi se slamke skupljaju s ostalom plastikom u goleme plutajuće nakupine. One zaklanjaju sunce algama i planktonu ispod površine, koji ga onda ne mogu pretvoriti u hranjive tvari — a o njima ovisi cijeli morski lanac prehrane.
Ova je zamjena jednostavna, i kad bismo je svi napravili, razlika bi bila golema.
Druga zamjena — platnene salvete umjesto papirnatih ručnika
Prvih nekoliko dana bez papirnatih ručnika traži navikavanje. Nakon drugog ili trećeg dana toliko je prirodno da se pitate zašto to niste napravili ranije.
Trik je u tome da imate posebnu krpu samo za pod i za veće nezgode, poput onih s kućnim ljubimcima. Držite je ispod sudopera i po potrebi je zasebno potopite u vruću vodu i ocat prije nego što je stavite u perilicu.
Stare majice, ručnici ili jastučnice izrezane i prošivene u salvete izvrstan su način da im date drugi život. Uzmite tamnije boje, tako da vam mrlje ne smetaju.
Gdje držati platnene salvete?
Čiste i suhe držite u ladici, složene KonMari metodom. Tako ih vidite sve odjednom i uštedite puno mjesta. Ako vam košara za rublje nije blizu, prljave jednostavno bacite u omiljenu košaru ili manju kantu u kuhinji.
Mokre objesite na jutenu špagu iznad sudopera ili, još bolje, na balkon ili prozor blizu kuhinje, ako ga imate. Ondje ih prvo objesim da se osuše, a onda ih stavim u košaru. Na isti način vješam i opranu plastičnu ambalažu, da bude spremna za recikliranje.
Trošimo li više vode ako koristimo platnene salvete?
Ne trošimo. Perete ih zajedno s ostalim rubljem, a ta je dodatna voda zanemariva u usporedbi s količinom koja se potroši pri proizvodnji papirnatih ručnika.
Koje su još prednosti platnenih salveta?
Papirnati ručnici često dolaze zapakirani u plastiku, tako da ovom zamjenom smanjujete i količinu plastike. Druga je prednost financijska — isprva se ne čini velikom uštedom, ali kad se zbroji kroz godinu, razlika se primijeti.
Zašto je loše koristiti papir ondje gdje ne morate?
Industrija celuloze i papira velik je uzročnik krčenja šuma i dijelom je kriva za nestanak nekih vrsta koje u njima žive. Životni ciklus papira štetan je za okoliš od početka do kraja: počinje rušenjem stabla, a završava spaljivanjem, koje u atmosferu otpušta ugljikov dioksid. Troši se i voda — za svaki list A4 papira potrebno je deset litara.
Drvo i papir istodobno su naši najbogatiji prirodni resursi, oni koji nam život čine lakšim a domove toplijim. Recikliraju se, i za svako posječeno stablo možemo posaditi novo. Dio smo promjene koju tražimo ako ih koristimo onda kad su nam doista potrebni, umjesto ovako kako ih trošimo sada.
Treća zamjena — krpa umjesto plastičnog cjedila za suđe
Još jedna primjena kuhinjske krpe: podloga za sušenje suđa.
Cjedila za suđe, koja su najčešće plastična, skupljaju vodu i teško se čiste. Uz to stalno zauzimaju radnu plohu. S krpom ih možete maknuti u cijelosti i osloboditi prostor na kuhinjskom pultu.
Kad se suđe osuši, krpu objesim da se prosuši i onda je stavim u košaru za rublje.
Ako se bojite da će se hrpa tanjura srušiti, uzmite metalni ili bambusov držač — zauzima malo mjesta i brzo se sprema. Za pribor poslužite se čašom ili šalicom koju poslije lako operete.
Četvrta zamjena — spužvice za suđe
Običnu kuhinjsku spužvu zamijenite jednom od ovih: lufom, silikonskom spužvicom, četkom za pranje posuđa ili spužvom od tkanine.
Nijedna nije savršena zamjena za svaku situaciju, ali svaka je bolja od one koju mijenjate — i svaka traje dulje.
- Lufa je biljka iz porodice tikvica koju možete uzgojiti i sami. Dobro riba, a nije gruba kao žičana spužva. Kad se istroši, jednostavno se kompostira.
- Silikonska spužvica drži manje bakterija od obične, lako se čisti, smije u perilicu posuđa i dugo traje. Glavni joj je nedostatak što sapun i pjenu ne drži jednako dobro, tako da ćete možda trošiti nešto više deterdženta.
- Četka za pranje posuđa ima drvenu dršku i biljna vlakna umjesto čekinja. Traje dugo, a mijenja se samo nastavak s vlaknima, koji se kompostira.
- Spužva od tkanine je najbliže ideji nula otpada, jer staroj majici ili kuhinjskoj krpi daje drugi život. Krajeve je lako zašiti, a uz deterdžent stvara pjenu. Nije posve kao obična, ali dovoljno da vam prijelaz bude lakši.
Peta zamjena — vlastita šalica za kavu i boca za vodu
Kad nosite svoju šalicu i bocu, ne pomožete samo okolišu. Napitak dulje drži temperaturu i ima bolji okus, jer šalica ne otpušta štetne kemikalije poput bisfenola A (BPA). Uz to štedite novac, a sam predmet traje godinama.
Uzmite šalicu i bocu od nehrđajućeg čelika ili stakla, da vam potraju. Na tržištu danas ima i vrlo lijepih; odvojite vrijeme i odaberite dizajn koji u vama doista izaziva radost.
Šesta zamjena — vlastiti pribor i posude za hranu
Slično kao sa šalicom i bocom: nosite svoj pribor i posude kad hranu uzimate sa sobom ili kupujete nešto što u trgovini pakiraju u plastične posudice.
Staklene posude s bambusovim ili staklenim poklopcem izdržljivije su i ljepše, iako su teže za nositi. Plastične se lako zamrljaju od umaka i brzo izgrebu. Ako ipak birate plastične, provjerite da su bez bisfenola A (BPA), koji djeluje na endokrini sustav.
Što se pribora tiče, ja izdvojim poseban set i spremim ga u manju krpu koju za stolom koristim kao salvetu. Ako vam smeta težina, uzmite drveni ili bambusov pribor samo za tu svrhu.
Kamo dalje
Kad su zamjene na mjestu, na red dolazi ono čime perete i čistite. O tome pišem u tekstu o bioenzimu i prirodnim sredstvima za čišćenje. Svi ostali tekstovi stoje na zero waste stranici.
Ako je kuhinja prepuna posuđa i pribora koji ne koristite, zamjene će biti lakše nakon raščišćavanja. Kuhinja je dio komona u KonMari metodi, i namjerno ide na kraj.
Ne znate kojom zamjenom početi?
U Zagrebu i okolici vodim zero waste savjetovanje. Dogovorite besplatan poziv od 20 minuta i zajedno pogledamo vašu kuhinju.
